Državna bespovratna davanja predstavljaju pomoć države u obliku transfera resursa subjektu u zamjenu za prošlo ili buduće ispunjenje određenih uslova koji se tiču poslovanja subjekta. Državna pomoć su mjere koje država preduzima s namjerom da pruži ekonomsku korist određenom subjektu ili nizu subjekata koji zadovoljavaju određene kriterije.
Subjekt treba priznati državna bespovratna davanja samo kada postoji razumno uvjerenje da će ispuniti uslove koji su vezani za ta davanja i da će davanja biti primljena. Državna bespovratna davanja se priznaju u dobit ili gubitak na sistematskom osnovu, kroz periode u kojima subjekt kao rashod priznaje troškove za čije su pokriće davanja namijenjena.
Državno bespovratno davanje koje postane potraživanje subjekta kao nadoknada rashoda ili gubitaka koji su već nastali ili koje ima svrhu pružanja trenutne finansijske podrške subjektu bez budućih povezanih troškova treba priznati u dobi ili gubitak perioda u kojem postane potraživanje.
Državna bespovratna davanja povezana s imovinom, uključujući nenovčana bespovratna davanja po fer vrijednosti, treba prezentirati u izvještaju o finansijskom položaju kao odgođeni prihod po osnovu tih davanja ili tretiranjem kao odbitne stavke pri izračunavanju knjigovodstvene vrijednosti imovine.
Bespovratna davanja povezana s prihodom se ponekad prezentiraju kao krediti u izvještaju o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, bilo kao odvojene stavke ili u okviru opće pozicije 'Ostali prihodi'. Alternativno, takva davanja se prikazuju kao odbitne stavke za iskazane povezane rashode.
Državno bespovratno davanje koje dospije za otplatu se treba iskazati kao promjena računovodstvene procjene (vidjeti MRS 8).