Osnovni princip MRS-a 36 je da se imovina u finansijskim izvještajima iskazuje u knjigovodstvenoj vrijednosti koja na prijelazi najviši iznos koji se treba nadoknaditi njenom upotrebom ili prodajom. Ako knjigovodstvena vrijednost prelazi nadoknadivi iznos, imovina se opisuje kao umanjena. Subjekt treba smanjiti knjigovodstvenu vrijednost imovine do nadoknadivog iznosa i priznati gubitak od umanjenja imovine. MRS 36 se primjenjuje i za grupe imovine koje samostalno ne stvaraju novac (poznate i kao jedinice koje stvaraju novac).
MRS 36 se odnosi na svu imovinu osim imovine čije umanjenje vrijednosti je uređeno drugim standardima. Izuzeća od toga su zalihe, odgođena porezna imovina, imovina koja proizilazi iz naknada zaposlenicima, financijska imovina koja je uključena u djelokrug MSFI-ja 9, ulaganja u nekretnine koja se mjere po fer vrijednosti, biološka imovina iz djelokruga MRS-a 41, određene vrste imovine koja proizilazi iz ugovora o osiguranju i dugotrajna imovina namijenjena prodaji.
Nadoknadivi iznos sljedeće imovine iz djelokruga MRS-a 36 mora se procjenjivati svake godine: nematerijalna imovina s neograničenim korisnim vijekom upotrebe; nematerijalna imovina koja još nije raspoloživa za upotrebu; i goodwill stečen u poslovnom spajanju. Nadoknadivi iznosi druge imovine se procjenjuju samo kad postoji naznaka da se imovina može umanjiti. Nadoknadivi iznos je (a) fer vrijednost umanjena za troškove prodaje i (b) vrijednost u upotrebi, koja god od njih je viša.