MRS-om 38 se utvrđuju kriteriji za priznavanje i mjerenje nematerijalne imovine i nalaže objavljivanje informacija o njima. Nematerijalna imovina je nemonetarna imovina bez fizičkih obilježja koja se može identificirati. Imovina se može identificirati ako je moguće odvojiti ili ako proizilazi iz ugovornih ili drugih zakonskih prava. Utvrdivu imovinu je moguće prodati, prenijeti, licencirati i sl. U primjere nematerijalne imovine spadaju računalni softver, licence, zaštitni znakovi, patenti, filmovi, autorska prava i uvozne kvote. Na goodwill koji nastane iz poslovnih spajanja se primjenjuje MSFI 3 i on ne spada u djelokrug MRS-a 38. Interno stvoreni goodwill je u djelokrugu MRS-a 38, ali ga ne treba priznati kao imovinu jer ne predstavlja utvrdiv resurs.
Trošak nematerijalne imovine se priznaje kao rashod, osim ako stavka udovoljava definiciji nematerijalnog sredstva i ako:
- je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi od imovine pritjecati subjektu; i
- trošak nabave te imovine se može pouzdano mjeriti.