MSFI 9 uređuje kako subjekt treba klasificirati i mjeriti finansijsku imovinu, finansijske obaveze i određene ugovore o kupovini ili prodaji nefinansijskih stavki.
Tačnije, MSFI 9 nalaže subjektu da finansijsku imovinu ili finansijsku obavezu prizna u izvještaju o finansijskom položaju kada postane strana u ugovornim odredbama instrumenta. Pri početnom priznavanju, subjekt je dužan mjeriti finansijsku imovinu ili finansijsku obavezu po njenoj fer vrijednosti. U slučaju da se ne prikazuje finansijsku imovinu ili finansijsku obavezu po fer vrijednosti kroz bilans uspjeha oni se uvećavaju, odnosno umanjuju za transakcijske troškove koji se izravno mogu pripisati stjecanju ili izdavanju finansijske imovine ili finansijske obaveze.
Finansijska imovina
Kada priznaje finansijsku imovinu, subjekt je klasificira na osnovu svog poslovnog modela za upravljanje finansijskom imovinom i ugovornih značajki novčanih tokova te imovine, kako slijedi:
- amortizirani trošak – finansijsku imovinu treba mjeriti po amortiziranom trošku ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
- finansijsku imovinu se drži unutar poslovnog modela čiji je cilj držanje finansijske imovine kako bi se naplatili ugovorni novčani tokovi; i
- ugovornim uvjetima finansijske imovine nastaju na određeni datum novčani tokovi koji su samo plaćanja neizmirene glavnice i kamate na glavnicu.
- fer vrijednost kroz ostalu sveobuhvatnu dobit – finansijsku imovinu treba klasificirati i mjeriti po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit ako se drži unutar poslovnog modela čiji je cilj postignut naplatom ugovornih novčanih tokova i prodajom finansijske imovine;
- fer vrijednost kroz bilans uspjeha – svu finansijsku imovinu koja se ne drži unutar jednog od dva opisana poslovna modela treba mjeriti kroz bilans uspjeha.
Kada i samo kada promijeni svoj poslovni model za upravljanje finansijskom imovinom, od subjekta se zahtijeva da reklasificira svu obuhvaćenu finansijsku imovinu.